Piše: Jagoda Radojčić

Nedavne šale povodom nastupa novog ministra Hajdaš Dončića na čelo ustanove koja će se navodno „na tragu kukuriku političke filozofije ubuduće zvati Ministarstvo oporezivanja pomorstva, prometa i infrastrukture“, pokazale su se u narednim danima kao sumorna istina. Nakon prve mjere, povećanja cijena cestarina za 15 posto bez nekakvih posebnih elaboracija ili prezentiranja javnosti kakvih-takvih izračuna (nema se tu što elaborirati, poskupjelo je sve, državi treba novca za održavanje mrtvog pogona pa je red da i cestarine poskupe), izgleda da su sada došli na red i novi porezi u telekomunikacijama.

Mediji su koncem prošlog tjedna objavili prijedlog ministra Hajdaša Dončića o izmjenama Pravilnika o plaćanju radiofrekvencijskih naknada, prema kojem bi se mobilnim pretplatnicima ukinulo 10 kuna za upotrebu radiofrekvencije, a mobilnim bi se operaterima naknada za dozvolu za radijsku frekvenciju podigla sa sadašnjih 0,5 na pet posto godišnjeg prihoda tj. za tisuću posto. Navodno bi povećane naknade trebale zamijeniti krizne trošarine, iako o tome zasad još uvijek nema nikakvih konkretnih odluka. Sve u svemu, bez obzira na nespretna petljanja i politički nabrijane elaboracije, riječ je o uvođenju dodatnog opterećenja na mobilni Internet.

Prvi pokušaj oporezivanja telekom operatera uslijedio je već u prvom mjesecu nove Vlade kada su najprije odredili koliko će im novca uzeti (300 milijuna kuna), a tek potom su se bacili na komične pokušaje objašnjavanja tih povećanja. Čak je bilo nemuštih konstatacija raznoraznih političkih dužnosnika kako će veći porezi „potaknuti mobilne operatere da više ulažu u infrastrukturu te smanje cijene svojih usluga“. No, nakon početničkih zatrčavanja, uslijedile su packe iz EU pa je Vlada poslije izvjesnog vremena reterirala i počela odašiljati nesuvisla objašnjenja kako „neće oporezivati operatere ukoliko ulažu u infrastrukturu i zapošljavanje“. A onda je tema potonula u tišinu za naredna tri mjeseca.

Sada je, izgleda, krenuo drugi val nastojanja oko uvođenja novog harača kroz promjenu koncesijskog okvira na signifikantan način - da se jedna od dadžbina (ona za radiofrekvencijsku naknadu) poveća tisuću posto. Pribroje li se tome i druge naknade koje operatori plaćaju HAKOM-u i državnom proračunu, tada one s predloženim povećanjem premašuju 7 posto prihoda od mobilnih usluga, i to bez uračunatih jednokratnih naknada. Mobilni operateri su izračunali da će ih najavljeno poskupljenje koštati dodatnih 4 milijarde kuna u narednih nekoliko godina. Dakako da tih 4 milijarde neće platiti oni već potrošači. Ta je notorna istina jasna i državi i operaterima.

Međutim, ovaj potez Vlade otvorio je i neka nova pitanja. Recimo, kakvu to vrstu inozemnih investitora kani u Hrvatsku dovabiti Vlada nakon što ovakvim potezima pošalje u poslovni svijet poruku o tržišnom okviru u kojem neki porez može svakog trenutka biti povećan tisuću posto? Sve ostalo će se zaboraviti – i monopoli, i odnosi na tržištu, i dugogodišnja deranja potrošača, i petljanja s koncesijama, a ostat će samo jedna trajno upamćena informacija: tisuću posto, tisuću posto, tisuću posto... Već sada, i bez poskupljenja spomenute naknade za dozvolu radijske frekvencije (1000%!), mobilni operateri na godišnjoj razini plaćaju hrvatskoj državi mnogo više negoli u zemljama okruženja i EU. Dakako da Vlada neće smjeti povlačiti takve poteze i nakon srpnja slijedeće godine, ne zato što ne bi htjela ostati evropski rekorderi, već naprosto zato jer joj to EU neće dozvoliti Hrvatskoj. Prema tome, riječ je o dodatnom jednogodišnjem haraču koji će država posredstvom mobilnih operatera odrapiti svojim građanima o čijim interesima skrbi. Hoće li spomenuti tisuću posto polučiti i druge rezultate? Vjerojatno hoće: prikočit će se tehnološki razvoj telekomunikacija, dodatnih par stotina ljudi iz branše će po svoj prilici do kraja godine završiti na ulici, građanima će dodatno poskupjeti mobilni Internet, a dužnosnici će obradovati svoje građane novim inteligentnim objašnjavanjima. Do nekih novih poreza. Recimo, u pomorstvu.