Ove godine, obitelji hrvatskih zaštićenih područja, sa svojih 44 otoka i otočića te 195,83 km² pridružio se novi park prirode - Lastovsko otočje. Naime, 29. rujna 2006. Sabor Republike Hrvatske usvojio je konačan prijedlog zakona o proglašenju Parka prirode Lastovsko otočje i time obvezao Republiku Hrvatsku i njene građane da se na poseban način skrbe o ovom području.

Svatkome tko je imao priliku posjetiti jedan od najizoliranijih jadranskih otoka, jasni su razlozi proglašenja Lastova zaštićenim. Ipak vjerujem da je malo onih kojima je poznat put kojim je otok morao proći da bi napokon došao do ovog statusa.

Iako se o nužnosti potpore lokalnog stanovništva u zaštiti prirode već naširoko i nadaleko priča ova se nužnost u slučaju Lastova iskazala u svoj svojoj jačini. U strateškim dokumentima prostornog uređenja RH iz 1999. Lastovo je predviđeno za zaštitu, a 2003. jedna od najvećih svjetskih organizacija za zaštitu prirode - WWF proglasila je ovo područje prioritetnim za očuvanje bioraznolikosti Sredozemlja. Ipak ove činjenice nisu bile dovoljne da se proces proglašenja zaista i pokrene.

Ono što je nažalost bilo potrebno, da se i sami lastovci probude i shvate da se ljepote koje ih okružuju ne mogu uzeti zdravo za gotovo, jest činjenica da se prirodne vrijednosti otočja nalaze pred direktnom prijetnjom trajnog gubitka. Globalne promjene i izazovi razvoja od kojih je, spletom povijesnih okolnosti, do sada Lastovo bilo pošteđeno sada su sve bliže. Bez posebnog režima upravljanja resursima, Lastovo bi vrlo brzo izgubilo svoje bogatstvo. Kratkoročni privatni kapital u obliku kamenoloma, uzgajališta tuna, golf terena, turističkih kompleksa i sličnih velebnih "razvojnih" projekta za cilj ima samo jedno - profit pojedinaca na račun prirodnih bogatstava koji pripadaju svima. Bez spoznaje o krhkosti otoka i nužnosti zaštite njegovih bogatstava te spremnosti lastovaca da krenu težim, ali ispravnim, putem nijedno zagovaranje i državne odluke ne bi donijele promjene. U procesu proglašenja, koje je nastupilo s ovom promjenom razmišljanja, svi sudionici odigrali su svoj dio uloge i dali svoj doprinos. Državni zavod za zaštitu prirode, Spasimo Lastovo, SUNCE, WWF, općina Lastovo, Ministarstvo kulture, znanstvenici i svi pojedinci koji su svojim zauzimanjem za park kao i protivljenjem parku jednako su bili važni u čitavom procesu. Moje je mišljenje da je ovo jedini ispravni put jer u zaštiti prirode nema mjesta za ljudski egoizam i sebičnosti, kićenje zaslugama i titulama. Ove su ljudske karakteristike i glavni uzrok gubitka biološke raznolikosti.

U borbi za očuvanje prirodnog nasljeđa ponekad je zaista teško održati entuzijazam i vjeru u promjene na bolje. Trenuci kao što je proglašenje Lastova daju snage za daljnju borbu s vjetrenjačama, a do početka kvalitetnog funkcioniranja ovog i niza drugih hrvatskih parkova čeka nas svih još mnogo polja s vjetrenjačama. Zato uživajte u dobrim vijestima koliko dugo možete, znam da meni smješak već nekoliko dana ne silazi s lica… 

Zrinka Jakl

zrinka.jakl@sunce-st.org