...DA JAVNOM AKCIJOM UKAŽU NA SUSTAVNO OMALOVAŽAVANJE PRAVA LOKALNE ZAJEDNICE DA SUDJELUJE U ODLUČIVANJU O VLASTITOM OKOLIŠU

Povodom prosvjednog skupa udruga iz Pićna i Kršana, najavljenog za nedjelju 31. kolovoza u pet do podne ispred tvornice Rockwool Zelena Istra izražava podršku prosvjednom okupljanju građana kao reakciji na sustavno omalovažavanje njihovog prava da sudjeluju u odlučivanju o vlastitom okolišu i vlastitoj sudbini. Budući da institucije nisu osigurale zadovoljavajuću razinu sudjelovanja zainteresirane javnosti u donošenju odluka koje bitno utječu na njihovu kvalitetu života, uslijedio je opravdan strah te zatim i bunt te iste javnosti van uobičajene procedure.
U slučaju Rockwoola Općina Pićan. Istarska Županija i investitor nisu od početka kvalitetno informirali javnost o kakvom se zahvatu radi niti su se potrudili uključiti ju u postupak izdavanja dozvole, očekujući, kao i mnogo puta do sada, da će se lokalna zajednica na kraju pomiriti s već donesenom odlukom, te da nitko neće snositi odgovornost nametanja odluka s tako značajnim negativnim učinkom. No, ovoga su se puta obično šutljive žrtve pretvorile u glasne prosvjednike. Građani jesu za razvoj, ali ne ako moraju biti njegove žrtve. Interes investitora i politike ne smije se nametati lokalnoj zajednici, a nismo ni siromašni, ni bez obradive zemlje, ni bez mogućnosti unaprjeđenja održivih gospodarskih aktivnosti, ni bez potrebnog znanja, da bi Županija davala prednost zagađivačkoj industriji stavljajući u lošiji položaj ili čak onemogućavajući održive gospodarske aktivnosti. Očito je da ne prepoznaje šansu za profitne investicije u čišćoj tehnologiji. A lokalne vlasti bez konzultiranja mještana i za male protuusluge prečesto zdušno pomažu u onečišćenju vlastite sredine umanjujući rizike ili otvoreno lažući o njima. Taj se obrazac vrlo dobro prepoznaje u slučaju Rockwoola.
I u Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša RH stoji da se sindrom "ne u mom dvorištu" može pokušati riješiti samo uključivanjem lokalne zajednice u proces donošenja odluka, angažiranjem neovisnih stručnjaka, usporednim analizama o stupnju korisnosti/štetnosti prijedloga o lociranju rizičnog postrojenja, otvorenim i usporednim prosudbama i procjenom uz mogućnosti predlaganja alternativnih rješenja. Strategija, također, navodi da je jedini mehanizam koji se do sada pokušao primijeniti kojim bi se sindrom "ne u mom dvorištu" umanjio ili ukinuo, sustav naknada ili odšteta. Ako netko treba "trpjeti" distributivnu nepravdu i u "svojem dvorištu" imati rizični objekt (odlagalište otpada, energetski objekt, industrijski pogon) tada ga je potrebno gospodarski stimulirati i obeštetiti. To se može postići smanjivanjem poreza, izgradnjom infrastrukture, mogućnostima zapošljavanja, povećanim doprinosima za zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, brigu o djeci i slično, a i tada je nužno dobiti privolu lokalne zajednice.
Pozivanje investitora-zagađivača od strane županijskih institucija bez pravodobnog osiguravanja adekvatne razine zaštite okoliša, informiranosti te procedure suodlučivanja, lažna obećanja i umanjivanje rizika od tvornice od strane općinskih predstavnika, te na kraju pokušaj Rockwoola da ilegalno koristi cijev koja omogućava tvorničke emisije koje u potpunosti zaobilaze sustave pročišćavanja (za noćno ispuštanje? za dane kada ne radi inspekcija?) opravdano su rezultirali strahom i nepovjerenjem lokalne zajednice koja izlaz iz gotovo bezizlazne situacije nalazi u javnom (za sada mirnom) prosvjedu.
Bez nezavisnog i kvalitetnog sustava monitoringa svih emisija - u kojem treba osigurati i prisustvo ključnih aktera lokalne zajednice (jer javnost institucijama zaduženima za praćenje u pravilu ne vjeruje), a sve rezultate praćenja mjera zaštite okoliša u svakom trenutku učiniti lako dostupnima i razumljivima - građani su upravo osuđeni na drastične akcije prouzročene stalnim strahom i nesigurnošću. Stoga podržavamo pravo prosvjednika/ca da javnost glasnim prosvjedom upozore na problem kojemu rješenje nije pokrivanje županijskim ili vladinim tepisima i ignoriranjem činjenice da nešto smrdi, a nije u državi Danskoj već u Pićnu, Istra, Hrvatska.
U Puli, 27. kolovoza 2008. godine Upravni odbor Zelene Istre 052 / 506 065