Trosatnim spustom niz Dravu do Legrada, na -4°C i sjeverni vjetar, kajakaši "Burkača", članovi ekološke udruge Zeus i članovi Kneje u subotu su protestirali protiv plana Hrvatskih voda da iskapanjem šljunka uništi stanište brojnih ptica, riba, dabrova i obloži obalu kamenim gromadama.

Napisao Goran Čižmešija, snimili Denis Cizar i Zlatko Vrzan

Potreseni viješću da se spremaju nove aktivnosti iskapanja šljunka na ukupno devet lokacija duž rijeka Mure i Drave članovi ZEUS-a i novoosnovanog Kajak rafting kluba "Burkač" dogovorili su zajednički performans. Zimskim spustom Dravom do Legrada aktivisti protestiraju protiv ekstremno nepotrebnog projekta Hrvatskih voda da se nekoliko milijuna prostornih metara šljunka iskopa na prirodnim lokacijama koje zaista i realno predstavljaju posljednje netaknute oaze na našim rijekama.

Tim radovima iskorištavat će se prirodni resursi zapravo meandrirani vodotoci s pregršt šljunčanih i pješčanih ada, trstika, vrbika, koji su staništa rijetkim močvarnim biljkama, životinjama, posebno velikom broju vrsta divljih ptica. Iskapanjem šljunka sve to bi se pretvorilo u bezlične odvodne kanale obložene kamenim gromadama.

Na ovako ekstremnu ideju uništenja ZEUS i Burkač odlučili su odgovoriti ekstremnim poduhvatom - zimskim spustom čamcima bez motora od brane HE Dubrava do Legrada. To je tok Drave koji u svom gornjem dijelu dužine oko 14 km predstavlja stari tok Drave u koji se pušta višak vode iz akumulacijskog jezera HE Dubrava te donji dio koji počinje kod donjodubravskog mosta i koji predstavlja početak prave rijeke Drave nakon niza od tridesetak hidroelektrana na Dravi. Taj donji tok Drave je dugačak oko 8 km i pravi je doživljaj divlje i široke prirodne rijeke.

U subotu, 17. siječnja 2009. oko pola 11 sati okupilo se društvo, ukupno 10 članova Burkača i ZEUS-a, izostao je manji broj članova iz Čakovca za koje su vremenske prilike ipak bile suviše odbojne. Pri temperaturi -4°C i uz lagani povremeni sjevernjak pumpali su se čamci, oblačila oprema, navlačili spasilački prsluci. U 12h krenula je posada u 3 plovila na ekspediciju "Ostavite šljunak rijekama! ". Svjesni važnosti akcije i poruke koju žele pronijeti, ni jednog trenutka nisu odustajali od svoje zacrtane akcije.

Prekrasnim rukavcima od Ljunkovca i Svete Marije, preko Podravske Selnice, Bukovca i Donjeg Vidovca preko Donje Dubrave pa uz rezervat Veliki Pažut do Legrada put je trajao 3 sata i 20 minuta. Taman do pred zalazak sunca društvo je stiglo na plažu Sip u Legrad, na samome ušću Mure u Dravu. Oni koji su prvi puta vidjeli ove ljepote bili su osupnuti gornjim i donnjim dijelom toka.

Kod Svete Marije doživjeli smo neponovljivi prizor gdje je primjerak orla štekavca dobrih 10 minuta kružio pred nama loveći plijen u vodi. Viđeno je stotinjak labudova, pedesetak velikih vranac, desetak patuljastih vranaca, crne liske, divlje patke, patke batoglavice, mali gnjurci, velika siva čaplja, velika bijela čaplja, mala čapljica, svega nekoliko vodomara, mnogo tragova aktivnosti dabrova.

Ipak, za ovakav poduhvat treba se dobro fizički i kondicijski pripremiti, imati posebnu opremu poput neoprenskog odijela, obavezni su spasilački prsluci za svakog veslača, topli napitak, energetski bogata hrana i svakako dobra i sigurna plovila te nadzor iskusnih skipera. Nikako se u ovakve avanture ne treba upuštati sam. I mi koji veslamo rijekama već više od desetak godina, zimske spusteve organiziramo veoma rijetko.
Želimo jasno reći da su sva iskapanja šljunka direktno iz vodotokova štetna do te mjere da poremećuju ekološke sustave koji su stvarani stotinama godina te samim time rezultiraju nestajanjem biljnih i životinjskih vrsta, mijenjanjem forme riječnog korita dolazi do drastičnih promjena biljnog i životinjskog svijeta, već pri današnjoj situaciji imamo veliko opadanje ribljeg fonda u našim rijekama. Neke vrste biljaka su vezane isključivo uz postojanje riječnih sprudova kao npr. najugroženija riječna biljka kebrač Myricaria germanica. Upravo kebrač nastanjuje riječne sprudove na relaciji Sveta Marija - Legrad i više na daljnjem toku nzvodno od Legrada ne nalazimo ovu biljku. Tu su i važna mrijestilišta riba koja će nestati ukoliko se radovi Hrvatskih voda izvedu. U razdobljima poput ovog, kad je 90 posto površine akumulacijskih jezera smrznuto, stari tok rijeke Drave koji nikad ne smrzava predstavlja jedino pouzdano hranilište brojnim vrstama ptica močvarnih staništa, ali i sisavcima poput divljači, dabrova, vidre i drugima.

Došlo je vrijeme kad čovjek mora stati sa svojim rušilačkim nagonima i propitati svaku svoju intervenciju u prirodni okoliš. Što je nama danas bitnije - očuvati prirodnu rijeku i tako sačuvati zdrav okoliš za buduće naraštaje ili iskoristiti milijune m³ šljunka i time još 22 km rijeke pretvoriti u bezličnu pustoš poput lokacije Beli Kipi kod Varaždina odnosno pretvoriti prirodnu živu rijeku u mrtvi ravni kanal poput primjera vodotehničke regulacije rijeke Bednje itd... Mi jasno izražavamo svoje stajalište da smo sigurni da rijeke i njihov okoliš trebamo čuvati i njegovati kao dio kulturne i prirodne baštine našega kraja. Stoga predlažemo da se odustane od projekata iskapanja šljunka iz rijeka te da se ulože dodatni napori, istraživanja i pronađu alternativni izvori šljunka.

Mura i Drava su naše ljepotice koje su veliki rezervoari pitke vode, značajan primjer visokog stupnja biološke različitosti, potencijal razvoja prirodi bliskog turizma i nose samo netaknute, neoskvrnute i očuvane prenjet će te svoje vrijednosti našim budućim pokoljenjima.

http://www.kneja.hr/modules/news/article.php?storyid=41