CIESM: više od stoljeća zajedničkog istraživanja Sredozemlja

Predstavljamo autoricu: dr. sc. Marinu Mlakar

Dr. sc. Marina Mlakar kemičarka je i dugogodišnja znanstvenica Instituta Ruđer Bošković, danas vanjska suradnica Zavoda za istraživanje mora i okoliša. Bavi se kemijom mora i okoliša, osobito metalima u tragovima i njihovim interakcijama s organskom tvari u prirodnim vodama. S CIESM-om je povezana od 1983. godine. Od 2019. do 2024. bila je predsjednica njegova Odbora za biogeokemiju mora i članica Znanstvenog vijeća. Danas nastavlja suradnju kao članica Generalne skupštine CIESM-a (General Assembly), u kojoj predstavlja Republiku Hrvatsku na temelju imenovanja Ministarstva znanosti. U prvome autorskom prilogu za Ekologija.hr objašnjava nastanak Komisije, njezin rad i doprinos hrvatskih znanstvenika razumijevanju Sredozemlja i Jadrana. ^[5–7]

Koliko se more promijenilo tijekom jednoga ljudskog života? Odgovor se ne može dobiti samo iz jednoga uzorka vode ili jednoga istraživačkog putovanja. Potrebna su usporediva mjerenja tijekom godina i desetljeća: temperatura i slanost, kemijski sastav mora, morski organizmi i uvjeti u kojima žive. Jednako je važno znati kada, gdje i kako su podaci prikupljeni.

Jadran je dio Sredozemlja. Da bismo razumjeli promjene uz vlastitu obalu, moramo ih povezati s procesima koji se odvijaju na mnogo širem području. Upravo je takva suradnja temelj djelovanja CIESM-a – Međunarodne komisije za znanstveno istraživanje Sredozemlja, organizacije koja već više od stoljeća povezuje znanstvenike, institucije i države zainteresirane za istraživanje i očuvanje mora. ^[1]

Od prve zamisli do međunarodne komisije

Priča započinje 1908. godine, kada je na Međunarodnom geografskom kongresu u Ženevi talijanski znanstvenik Decio Vinciguerra predložio sustavno oceanografsko istraživanje Sredozemlja. Početni poticaj bila je potreba za boljim razumijevanjem ribljih bogatstava i uvjeta koji na njih utječu. Uz Vinciguerru važnu je ulogu odigrao knez Albert I. od Monaka, veliki podupiratelj istraživanja mora.

Pod njegovim pokroviteljstvom 30. ožujka 1910. u novootvorenom Oceanografskom muzeju u Monaku održan je pripremni sastanak buduće komisije. Dogovarala su se sustavna hidrološka i biološka mjerenja te međunarodna suradnja. Osnivanje su usporile političke okolnosti i Prvi svjetski rat, pa je CIESM formalno utemeljen na konstituirajućoj skupštini u Madridu u studenome 1919. godine. Albert I. postao je prvi predsjednik Komisije. ^[1]

Kasniji razvoj CIESM-a obilježile su i osobe poznate široj javnosti. Francuski oceanograf i istraživač Jacques-Yves Cousteau izabran je 1966. za glavnog tajnika te je tu dužnost obnašao do 1988. godine. U njegovu 22-godišnjem mandatu znanstveno djelovanje Komisije prošireno je, a broj znanstvenih odbora narastao je na deset. Nakon Cousteaua dužnost glavnog tajnika preuzeo je François Doumenge. ^[1]

Važna organizacijska prekretnica uslijedila je 1991., osnivanjem funkcije generalnog direktora. Na tu je dužnost imenovan morski znanstvenik Frédéric Briand, koji je više od tri desetljeća sudjelovao u širenju međunarodne suradnje, razvoju istraživačkih programa i izdavačke djelatnosti, uključujući seriju CIESM Workshop Monographs. U rujnu 2023. naslijedila ga je Laura Giuliano, današnja generalna direktorica Komisije, čiji mandat naglašava otvorenu znanost, dostupnost podataka i povezivanje istraživačkih zajednica. Funkciju generalnog direktora pritom ne treba poistovjećivati s nekadašnjom funkcijom glavnog tajnika. ^[1]

Kako CIESM povezuje znanstvenike

CIESM danas okuplja 23 države članice, među njima i Hrvatsku, te znanstvenike i institucije koji istražuju Sredozemno i Crno more. Šest znanstvenih odbora povezuje istraživanja morske geologije, fizike i klime oceana, biogeokemije, mikrobiologije i biotehnologije, živih resursa i ekosustava te obalnih sustava i upravljanja morem. ^[2]

Komisija organizira znanstvene kongrese, stručne radionice i istraživačke programe te objavljuje monografije i preporuke. Generalna skupština (General Assembly), u kojoj sjede predstavnici država članica, formalno je tijelo odlučivanja, dok Znanstveno vijeće okuplja predsjednike znanstvenih odbora. Ti različiti oblici sudjelovanja omogućuju povezivanje znanstvenih prioriteta s međunarodnom suradnjom. ^[2]

Posebno su važne radionice na kojima manji broj stručnjaka razmatra jasno određeno pitanje, uspoređuje rezultate i nastoji se dogovoriti o zajedničkim metodama. Takav susret može biti početak istraživačkog programa koji će trajati godinama. Upravo se na tome temelji niz inicijativa važnih za praćenje promjena u Sredozemlju.

Zašto su dugotrajna mjerenja važna

Primjer je program Hydrochanges, koji CIESM podupire od 2002. godine. Na odabranim mjestima u Sredozemlju kontinuirano se prate temperatura i slanost, osobito u dubokim bazenima i važnim morskim prolazima. Jednokratno mjerenje opisuje stanje u određenom trenutku; niz podataka prikupljan godinama pomaže odvojiti kratkotrajne oscilacije od dugoročnih promjena. ^[8]

Drugi CIESM-ovi programi bave se, među ostalim, pojavama meduza, stranim vrstama i promjenama u morskim ekosustavima. Zajedničko im je pitanje kako osigurati usporediva opažanja u različitim dijelovima mora. Ako dvije istraživačke skupine dobiju različite rezultate, važno je znati je li riječ o stvarnoj promjeni u okolišu ili o razlici u načinu mjerenja. Od te provjere počinje pouzdano znanstveno tumačenje. ^[8]

Hrvatska kao mjesto dogovora o istraživanjima

Hrvatska je članica CIESM-a od 1992. godine, ali sudjelovanje znanstvenika s područja današnje Hrvatske seže mnogo dalje u prošlost. Posebno mjesto u toj povezanosti pripada prof. dr. sc. Marku Branici (1931.–2004.), jednom od utemeljitelja znanstvene tradicije današnjeg Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković. Prema sjećanju i ocjeni autorice, upravo je Branica bio ključna poveznica između Instituta i CIESM-a te jedan od najzaslužnijih za uključivanje samostalne Hrvatske u Komisiju.

Branica je istraživao kemiju mora i metale u tragovima te je u više mandata tijekom razdoblja od 1970. do 1995. predsjedao CIESM-ovim Odborom za kemijsku oceanografiju. Nakon pristupanja Hrvatske 1992. postao je njezin nacionalni predstavnik u Komisiji i tu je ulogu obnašao do smrti 2004. godine. Bio je i na čelu organizacije 35. kongresa CIESM-a, održanog 1998. na dubrovačkom području. Njegov je rad otvorio prostor međunarodnoj suradnji generacija hrvatskih znanstvenika. ^[4]

Na području današnje Hrvatske održana su dva kongresa CIESM-a: 25. kongres u Splitu 1976. i 35. kongres na dubrovačkom području 1998. godine. CIESM u službenoj arhivi drugi kongres vodi pod nazivom Dubrovnik, dok postoje i dokumentirani znanstveni susreti u Cavtatu tijekom kongresa. Upravo je na tom skupu dovršena važna reorganizacija, spajanjem jedanaest znanstvenih odbora u šest. ^{[1, 3, 12]}

Poseban trag ostavila je 43. CIESM-ova radionica održana u Supetru na Braču od 11. do 14. svibnja 2011. Ondje se raspravljalo o programu Med-SHIP – ponovljenim oceanografskim istraživanjima koja bi omogućila sustavno praćenje fizikalnih i biogeokemijskih promjena u Sredozemlju. Umjesto oslanjanja samo na pojedinačne istraživačke plovidbe, cilj je bio uskladiti opažanja, metode i razmjenu podataka. ^[9]

Ti primjeri pokazuju da Hrvatska nije samo sudionica međunarodnih istraživanja mora. Njezini su znanstvenici i gradovi bili mjesta na kojima su oblikovani programi i dogovori važni za znanstvenu zajednicu cijeloga Sredozemlja.

Kad desetljeća podataka postanu usporediva: CARIMED

Jedan od novijih primjera vrijednosti takve međunarodne suradnje jest CARIMED, čiji puni naziv glasi CARbon, tracers, and ancillary data In the MEDiterranean Sea. Riječ je o međunarodno razvijenoj, javno dostupnoj i znanstveno provjerenoj zbirci oceanografskih podataka o Sredozemlju. CARIMED nije isključivo CIESM-ov projekt: razvili su ga istraživači iz više ustanova, uz važan doprinos timova Španjolskog instituta za oceanografiju i drugih europskih te američkih institucija. ^[10]

Zašto je takva zbirka potrebna? Tijekom desetljeća znanstvenici su na istraživačkim brodovima mjerili svojstva morske vode, ali su podaci često ostajali u različitim arhivima i bili obrađivani različitim postupcima. CARIMED objedinjuje mjerenja s 46 istraživačkih plovidbi provedenih od 1976. do 2018. godine, uključujući temperaturu i slanost, otopljeni kisik, hranjive tvari, parametre ugljikova sustava i kemijske pokazatelje kretanja vodenih masa. ^[10]

Njegova se posebna vrijednost krije u kontroli kvalitete i usklađivanju mjerenja. Time se smanjuju sustavne razlike između skupova podataka te nastaje pouzdanija osnova za praćenje zakiseljavanja mora, kruženja ugljika, promjena koncentracije kisika i dugoročnih posljedica klimatskih promjena. Rezultati su prikazani u radu Marte Álvarez, Maribel I. García-Ibáñez, Nica Langea i suradnika, objavljenom 15. srpnja 2026. u časopisu Earth System Science Data. ^[10]

Autori toga rada među važnim poticajima za CARIMED izričito navode i ranije CIESM-ove radionice, uključujući radionicu u Supetru 2011. posvećenu programu Med-SHIP. Time se jasno vidi poveznica: znanstveni dogovori i zajedničke potrebe prepoznate na radionicama mogu, uz višegodišnji rad mnogih institucija, rezultirati trajnim istraživačkim alatom. ^{[9, 10]}

Zagrebačka radionica: što ćemo mjeriti u budućnosti?

U Zagrebu je za 9. – 12. studenoga 2026. planirana 56. radionica CIESM-a, pod naslovom Designing the next-generation Mediterranean Ocean Observing System: defining what to measure, how, and what comes next. Prema programskoj bilješci dostavljenoj redakciji, očekuje se sudjelovanje 15 do 20 stručnjaka, a supredsjedatelji su Katrin Schroeder i Vlado Cuculić, predsjednici dvaju CIESM-ovih znanstvenih odbora. ^[11]

Radionica je zamišljena kao radni susret za oblikovanje zajedničkih preporuka, a ne kao klasična konferencija. Sudionici bi trebali odgovoriti na nekoliko povezanih pitanja: što je najvažnije mjeriti, kako uskladiti metode, koje su nove vrste mjerenja spremne za redovitu primjenu, kako razvijati objedinjene podatkovne zbirke poput CARIMED-a i kako opažanja bolje povezati s modeliranjem i prognozama. ^[11]

Pritom se razmatraju i pokazatelji koji nisu dovoljno uključeni u današnje sustave praćenja: staklenički plinovi, onečišćujuće tvari, elementi važni za suvremene tehnologije, morski otpad i mikroplastika. Posebna je pozornost posvećena razmjeni podataka, kontroli kvalitete i boljem uključivanju znanstvenika iz južnih i istočnih dijelova Sredozemlja. ^[11]

Planirano je da rasprave posluže kao temelj praktičnim preporukama i smjernicama za buduće motrenje mora. O njihovim se konačnim zaključcima, međutim, može govoriti tek nakon održavanja radionice. ^[11]

Zašto je takva suradnja važna za Jadran

Znanstveni podaci prikupljeni uz hrvatsku obalu imaju veću vrijednost kada se mogu usporediti s opažanjima iz drugih dijelova Sredozemlja. Tako lakše razlikujemo lokalne pojave od procesa koji zahvaćaju cijeli morski bazen i bolje razumijemo što se događa s vodnim masama, morskim organizmima i kemijskim sastavom mora.

Pouzdani, dugotrajni i usporedivi podaci važni su za procjenu ekoloških pritisaka, planiranje zaštite mora i provjeru učinkovitosti poduzetih mjera. Jednako su važni za javnost: omogućuju jasnije razlikovanje izmjerenih činjenica, znanstvenih procjena i pitanja na koja još nemamo konačne odgovore.

Od zamisli iz 1908. do suvremenih otvorenih baza podataka CIESM povezuje istu potrebu: da se more istražuje zajedno, prema metodama koje omogućuju usporedbu rezultata. U svijetu ubrzanih promjena upravo je takva suradnja preduvjet da promjene u Sredozemlju i Jadranu prepoznamo na vrijeme i na njih odgovorno reagiramo.