Hektari pod obnovom još nisu potpuno oporavljena priroda

Izvješće Nature’s comeback, koje su zajednički objavili FAO, UNEP i Tajništvo Konvencije o biološkoj raznolikosti, predstavljeno je 29. listopada 2026. na konferenciji COP17 u Erevanu. Prema UNEP-ovu priopćenju, riječ je o dosad najopsežnijoj globalnoj procjeni napretka obnove. Dokument povezuje dosadašnji rad s međunarodnim ciljem da do 2030. najmanje 30 posto degradiranih ekosustava bude obuhvaćeno učinkovitom obnovom.

Ipak, broj hektara govori o području na kojem se obnova provodi, a ne potvrđuje da je ono već potpuno ozdravilo. FAO upozorava da povratak bioraznolikosti i ekoloških funkcija može trajati desetljećima. Zato rezultate treba tražiti i u stanju staništa, povezanosti prostora te koristima koje oporavljeni ekosustavi pružaju ljudima. Sama veličina zahvata nije dovoljna za ocjenu njegova uspjeha.

Vodena staništa zaostaju, a podaci nisu potpuni

Globalni napredak snažnije je vidljiv na kopnu nego u vodi. Dokumentirana obnova obuhvaća 11 milijuna hektara slatkovodnih te 5,7 milijuna hektara morskih i obalnih ekosustava. UNEP ističe da su upravo ta područja izložena osobito brzom propadanju. Istodobno upozorava da ograničeno izvještavanje može umanjiti prikaz stvarnih aktivnosti. Slabiji dokumentirani rezultat stoga treba čitati zajedno s ograničenjima raspoloživih podataka.

Ni globalna slika nije potpuna: prema FAO-u, 46 država nije dostavilo brojčane podatke o napretku ni kroz jedan od razmatranih sustava izvještavanja. Različite definicije i metode praćenja dodatno otežavaju usporedbe. Iz toga proizlazi važan zadatak za svaki projekt: dokumentirati početno stanje, pratiti promjene istom metodom i objasniti što se stvarno poboljšalo. FAO-ov pregled naglašava da površina mora biti dopunjena pokazateljima zdravlja ekosustava.

Obnovi trebaju ulaganja koja traju dulje od projekta

WWF Adria prenijela je nalaze 30. listopada, naglašavajući da sadašnji tempo nije dovoljan. U WWF-ovu prikazu izvješća procijenjena potrebna godišnja ulaganja do 2030. rastu na 296 milijardi američkih dolara, nasuprot evidentiranoj razini od 64 milijarde. Među područjima s velikim financijskim potrebama navedeni su agrošumarstvo, obnova šuma i tresetišta te livade morskih cvjetnica.

Ta poruka nije ograničena na pronalazak novca za početne radove. WWF naglašava važnost dugoročne političke potpore, sudjelovanja lokalnih zajednica i jasnih prava na zemljište. Obnova se mora nastaviti i nakon 2030. kako bi se učinci održali. Jednako je važno uklanjati uzroke propadanja prirode: novi projekt ne može trajno nadoknađivati štetu koja se istodobno nastavlja na istom području.

Što to znači za Hrvatsku i lokalne projekte

Hrvatski okvir za povezivanje tih pitanja je Nacionalni plan obnove prirode. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije u opisu njegove izrade navodi mjere do 2030., površine i indikativne karte te strateški pregled za 2040. i 2050. Predviđeno je uključivanje relevantnih dionika i praćenje provedbe. To je okvir planiranja; sam popis budućih mjera ne predstavlja dokaz da su pojedina staništa već obnovljena.

Europska komisija ističe da nacionalni planovi trebaju povezati zaštitu prirode s upravljanjem vodama, poljoprivredom, šumarstvom, ribarstvom i klimatskom politikom. Takva koordinacija treba pomoći da mjere budu prilagođene lokalnim okolnostima. Zdraviji ekosustavi mogu pridonijeti očuvanju vode, zdravlju tla, hlađenju gradova i smanjenju rizika za zajednice. Hrvatski razgovor o obnovi zato treba uključiti i korisnike prostora, ne samo stručne službe.

Za javnost to otvara vrlo konkretna pitanja: koje je početno stanje odabranog područja, što se želi popraviti, tko će pratiti učinke i kako će se skrb nastaviti nakon završetka financiranja? To je uredničko polazište za praćenje domaćih projekata. Vrijednost obnove najbolje ćemo razumjeti kada uz najavu zahvata možemo pratiti i njegove provjerljive rezultate kroz vrijeme.