Prostor i održivi razvoj · glas znanosti
Sveučilište u Zadru: razvoj mora čuvati prostor kao zajedničko dobro
Ekologija.hr pozdravlja odluku Sveučilišta u Zadru da prostor jasno istakne kao zajedničku vrijednost i odgovornost. Takav istup akademske zajednice zaslužuje pohvalu jer u središte razgovora o razvoju stavlja znanje, javni interes i odgovornost prema budućim naraštajima.

Senat Sveučilišta u Zadru donio je 29. rujna 2026. Izjavu o prostoru kao zajedničkoj vrijednosti i odgovornosti. Dokument se obraća akademskoj i široj javnosti, a njegov je temeljni zahtjev da odluke o prostoru budu odgovorne, razborite i dugoročno održive. Sveučilište pritom ne suprotstavlja zaštitu prostora razvoju: traži da se razvojne potrebe usklade s javnim interesom i očuvanjem vrijednosti koje nije uvijek moguće obnoviti.
„Prostor nije samo razvojni resurs. Prostor je zajednička vrijednost, životni ambijent i dio identiteta.”
Prostor kao cjelina
Obala, otoci, more, naselja, šume, poljoprivredne površine, prometnice i kulturna dobra nisu odvojeni dijelovi kojima se može upravljati bez obzira na njihove međusobne veze. Izjava zagovara holističko razumijevanje prostora: prirodne i kulturne sastavnice čine povezanu cjelinu, oblikovanu dugotrajnim odnosom čovjeka i njegova okoliša.
Iz takvog pogleda proizlazi i drukčije razumijevanje razvoja. Nije dovoljno promatrati samo gospodarsku vrijednost zemljišta ili korist pojedinog zahvata. Potrebno je razmotriti što promjena znači za krajolik, kvalitetu života, resurse i mogućnosti budućih naraštaja. Kratkoročna korist, poručuje Senat, ne bi smjela biti ostvarena po cijenu dugoročne degradacije prostora.
Legitimni interesi pojedinaca, poduzeća, ustanova i javnih tijela zato se trebaju sagledavati u širem društvenom, gospodarskom, kulturnom i ekološkom kontekstu. Pojedinačni interes ne smije poništiti zajednički i javni interes.

Razborito planiranje i odgovornost za posljedice
Izjava jednaka načela postavlja pred različite vrste većih zahvata: javnu i prometnu infrastrukturu, energetske i turističke projekte, stambenu izgradnju te druge javne i privatne intervencije. Svaka bi trebala biti pomno razmotrena, stručno utemeljena, transparentno planirana i odgovorno provedena.
Tehnička izvedivost i gospodarska opravdanost nisu dovoljne za procjenu prihvatljivosti. Potrebno je sagledati neposredne i posredne, pojedinačne i kumulativne te kratkoročne i dugoročne učinke. U obzir ulaze priroda i okoliš, krajobraz, kulturna baština, stanovništvo, lokalno gospodarstvo, javna infrastruktura i ukupna kvaliteta života.
Senat posebno ističe neovisan i kompetentan stručni nadzor, oslonjen na provjerljive podatke, znanstvene spoznaje i jasno utvrđene kriterije. Stručnjake različitih profila nadležna bi javna tijela trebala imenovati transparentno, uz zaštitu njihove neovisnosti i izbjegavanje sukoba interesa.
Jednako je važna pravodobna, sadržajna i argumentirana participacija javnosti. Građani nisu samo korisnici prostora: lokalne zajednice raspolažu iskustvenim znanjem koje može pridonijeti planiranju i odlučivanju.
Posebna odgovornost prema osjetljivim prostorima
U hrvatskom kontekstu izjava osobito izdvaja krš, otoke, obalni pojas i more. Njihovi ograničeni resursi, osjetljivi ekosustavi te prirodna, krajobrazna i kulturna vrijednost zahtijevaju oprezno upravljanje. More pritom nije samo turistički ili gospodarski resurs, nego i složen ekosustav, izvor hrane, prostor povezivanja i sastavnica kulturnog krajolika.
Posebnu pozornost zaslužuju i urbana područja te obalni pojas, gdje se koncentriraju stanovništvo, infrastruktura, kapital i različite funkcije. Upravo ondje snažno se susreću pritisci stanogradnje, turizma i prometa te javni i privatni interesi.
Izjava zato upozorava da prostorno planiranje mora ostati instrument zaštite javnog interesa, a ne postupak naknadnog prilagođavanja prostora već oblikovanim pojedinačnim projektima.
Odgovornost akademske zajednice
Zadaća sveučilišta, prema izjavi, nije samo stvaranje i prenošenje znanja. Akademska zajednica pozvana je aktivno sudjelovati u istraživanju, planiranju i praćenju promjena u prostoru i okolišu te kritički promišljati procese koji određuju kvalitetu života.

Znanstvenici i stručnjaci trebaju čuvati neovisnost bez obzira na izvor financiranja istraživanja ili projekta. To uključuje objektivno utvrđivanje stanja, razmatranje mogućih posljedica, upozoravanje na rizike i neizvjesnosti te kontinuirano praćenje okoliša. Znanje treba služiti javnom dobru i kada njegovi nalazi nisu u skladu s kratkoročnim gospodarskim, političkim, institucijskim ili drugim interesima.
Sveučilište najavljuje poticanje interdisciplinarnih i transdisciplinarnih istraživanja. Složenost prostornih i okolišnih izazova zahtijeva suradnju različitih znanosti i umjetničkog područja, ali i dijalog s javnom upravom, gospodarstvom, civilnim društvom i lokalnim zajednicama.
Obrazovanje za odgovornost
Odgovoran odnos prema prostoru ne može se izgraditi samo zakonima, planovima i nadzorom. Njegov je ključan preduvjet, ističe dokument, obrazovan, osviješten i odgovoran čovjek.
Zato se poziv na djelovanje odnosi na sve razine obrazovanja, od najranije dobi do sveučilišta i cjeloživotnog učenja. Uz formalne kurikulume, izjava navodi terenski rad, izvannastavne aktivnosti, javna predavanja i građanske inicijative kao načine razvijanja znanja i odgovornosti.
Ekološka svijest pritom je i etičko pitanje: odnos prema drugim ljudima, drugim živim bićima, zajedničkim dobrima i naraštajima koji dolaze. Odgovornost prema prostoru tako ostaje nerazdvojiva od odgovornosti prema čovjeku.
Prostor koji smo naslijedili i prostor koji ostavljamo
Završni poziv upućen je tijelima vlasti, znanstvenim i obrazovnim ustanovama, gospodarstvu, civilnom društvu, medijima i građanima. Razvoj, izgradnja, stanovanje, proizvodnja i infrastruktura potrebni su društvu, ali se nijedan zahvat ne bi trebao promatrati izdvojeno od prostora čijim dijelom postaje i zajednice na koju utječe.
Prostor nije neograničen, nije obnovljiv u svim svojim sastavnicama i nije vlasništvo samo jednog naraštaja. Ono što danas gradimo, uklanjamo ili prenamjenjujemo postaje dio nasljeđa budućih generacija.
Završna poruka Sveučilišta povezuje, umjesto da suprotstavlja, očuvanje i razvoj:
„Čuvati prostor ne znači odreći se razvoja. To znači razvijati se tako da prostor koji smo naslijedili ne osiromašimo, nego ga, koliko god je moguće, očuvanoga i oplemenjenoga predamo budućim naraštajima.”
Izjava Sveučilišta u Zadru
Članak je urednička obrada dostavljenog teksta izjave Senata od 29. rujna 2026. Uvodna pohvala stav je Redakcije Ekologija.hr, a ne dio izvorne izjave. Izjavu potpisuje rektor prof. dr. sc. Josip Faričić. Nisu dodane naknadne izjave, podaci o pojedinim projektima ni tumačenja pravnih propisa.
Panorama sa zadarskim motivima i prikaz sveučilišnog kompleksa uz more AI su ilustracije, a ne dokumentarne fotografije. Fotografija s amblemom Sveučilišta dostavljeni je materijal; autor i licencija nisu navedeni.