Uredba (EU) 2024/1991 o obnovi prirode na snazi je od 18. kolovoza 2024. i izravno se primjenjuje u državama članicama. Za gradove je posebno važan članak 8., koji propisuje ciljeve za urbane zelene površine i prekrivenost krošnjama stabala. [2]

Hrvatski Zakon o provedbi Uredbe objavljen je 29. lipnja 2026. u Narodnim novinama, broj 69/2026. Njime su određena nadležna tijela, izrada Nacionalnog plana obnove prirode, praćenje pokazatelja i izvješćivanje o provedbi. [3]

Uredba ne uvodi opću zabranu sječe, jedinstven omjer zamjenske sadnje niti obvezu presađivanja svakog stabla. Za urbane ekosustave određuje rezultate koje države članice moraju ostvariti. [4]

Uredba propisuje rezultat

Do 31. prosinca 2030. na ukupnoj nacionalnoj razini ne smije doći do neto gubitka urbanih zelenih površina ni prekrivenosti krošnjama unutar utvrđenih područja urbanih ekosustava, u odnosu na 2024. godinu. [1]

Od 2031. traži se trend povećanja urbanih zelenih površina na nacionalnoj razini, a pokrova krošnjama u svakom utvrđenom području urbanog ekosustava, do postizanja zadovoljavajućih razina. [1]

Napomena o obuhvatu: za obračun cilja do 2030. država može izuzeti područja koja istodobno ispunjavaju oba uvjeta: više od 45 % urbanih zelenih površina u urbanim središtima i klasterima te više od 10 % prekrivenosti krošnjama. [1]

Riječ je, dakle, o pokazateljima u određenom prostornom obuhvatu, a ne o istom pravilu za svako pojedino stablo.

Hrvatski okvir: od prostornog planiranja do praćenja

Članak 5. stavak 6. hrvatskoga provedbenog zakona tijelu nadležnom za prostorno uređenje dodjeljuje unapređivanje zakonodavnog okvira radi sprječavanja neto gubitka urbanoga zelenila i pokrova krošnjama te poticanje i mjerenje njihova povećanja. Isto tijelo utvrđuje područja urbanih ekosustava, koordinira njihovo kartiranje i osigurava praćenje urbanih pokazatelja. [3]

Konkretne mjere razrađuju se kroz Nacionalni plan obnove prirode i povezane provedbene instrumente. Tu se otvara i pitanje postupanja s postojećim odraslim stablima na lokacijama planiranih zahvata. [5]

Odraslo stablo i nova sadnica nisu isto

Jedno uklonjeno odraslo stablo i jedna novoposađena sadnica mogu brojčano predstavljati zamjenu „jedan za jedan”, ali jednak broj ne znači i jednak pokrov krošnjama.

Krošnja sadnice tek se treba razviti. Zato podatak o broju posađenih stabala sam po sebi ne dokazuje da je nadoknađena izgubljena površina krošanja — pokazatelj koji Uredba prati zasebno. [4]

U tom se kontekstu postavlja pitanje može li se prije uklanjanja zdravog odraslog stabla ispitati mogućnost očuvanja na postojećem mjestu, prilagodbe projekta ili stručnog presađivanja.

Takav redoslijed nije propisan kao univerzalna obveza ni Uredbom ni hrvatskim provedbenim zakonom. Predstavlja mogući okvir razmatranja alternativa, a ne opis već obveznog postupka. [4]

Presađivanje kao mogući instrument, uz stručnu procjenu

U europskim pravnim sustavima već postoje različiti načini uređivanja presađivanja.

U Autonomnoj zajednici Madrid regionalni Zakon 8/2005 za obuhvaćena urbana stabla koja su nužno zahvaćena određenim radovima predviđa presađivanje. Kada se sječi pristupa kao jedinoj održivoj alternativi, neizvedivost presađivanja mora potvrditi nadležni stručnjak, uz primjenu zakonskih iznimaka. [6]

Poljski Zakon o zaštiti prirode omogućuje uvjetovanje dozvole za uklanjanje presađivanjem ili zamjenskom sadnjom. Pri procjeni presađivanja uzimaju se u obzir nova lokacija, veličina korijenove bale, oblik korijenova sustava, stanje stabla i potrebno vrijeme pripreme. [7]

Sofijski primjer, razmotren u odluci tamošnjeg Upravnog suda iz ožujka 2024., pokazuje važnost evidencije, stručnog mišljenja i pisanog dopuštenja. To su različiti pravni mehanizmi, koje ne treba poistovjećivati s općom obvezom presađivanja.

Pravila o tim postupcima postojala su i prije Uredbe iz 2024. Nisu dokaz da ona nalaže presađivanje, nego primjeri kako se ono može pravno urediti. [6]

Presađivanje pritom nije primjereno svakom stablu. Njegova izvedivost i ishod ovise o vrsti, zdravstvenom stanju, korijenovu sustavu, novoj lokaciji, pripremi zahvata te naknadnoj njezi i praćenju oporavka. Pravna odluka zato ne može zamijeniti stručnu arborističku procjenu. [7]

Kako će se provedba mjeriti?

Države članice moraju pratiti urbane zelene površine i pokrov krošnjama najmanje svakih šest godina. Uredba predviđa elektroničke baze podataka i geografske informacijske sustave, uz što šire korištenje daljinskih istraživanja, podataka programa Copernicus i terenskih podataka. Rezultati praćenja moraju se objavljivati. [4]

Opsežnije izvješće o provedbi i rezultatima praćenja za razdoblje do 2030. države dostavljaju Komisiji do 30. lipnja 2031., a zatim najmanje svakih šest godina. [4]

To znači da neće biti dovoljno navesti koliko je stabala posađeno. Ostvarenje ciljeva mora se dokazivati mjerljivim promjenama prostora.

DVA POKAZATELJA · ISTI PROSTOR

Što se prati u urbanim ekosustavima?

Urbane zelene površine

Shematski kvart: zelene površine i vegetacija istaknute zelenom bojom

Pokrov krošnjama stabala

Isti kvart: istaknuti horizontalni obrisi krošanja, uključujući dijelove iznad pločnika i ulice; nije prikaz sjene

Broj stabala sam po sebi ne pokazuje koliku površinu prekrivaju krošnje. Zelene površine i pokrov krošnjama prate se zasebno.

Shematski prikaz. Nije službena metodologija ni mjerenje konkretne lokacije. Pokrov krošnjama nije isto što i sjena stabla.

Što ako mjere nisu dovoljne?

Ako praćenje pokaže da mjere neće biti dovoljne za ostvarivanje obveza, nacionalni plan mora se preispitati i prema potrebi dopuniti. Komisija nakon savjetovanja s državom može zatražiti revidirani nacrt s dodatnim mjerama. [4]

Za povredu obveza iz prava EU-a postoji i opći postupak koji Komisija može pokrenuti i uputiti Sudu Europske unije. Ako država ne izvrši presudu, u daljnjem postupku mogu joj biti izrečene financijske sankcije. Nije riječ o automatskoj novčanoj kazni po uklonjenom stablu, nego o odgovornosti države za neispunjavanje pravnih obveza. [8]

Što slijedi u hrvatskoj provedbi?

Hrvatski zakon određuje nadležnosti, praćenje i unapređivanje zakonodavnog okvira prostornog uređenja. Nacionalni plan i povezani instrumenti trebaju konkretizirati mjere kojima će se ciljevi ostvarivati. [5]

Među mogućim mjerama mogu se razmatrati zaštita postojećih stabala tijekom projektiranja i gradnje, zamjenska sadnja, povećanje zelenih površina te presađivanje kada je stručno opravdano. Njihov doprinos ne proizlazi samo iz izvedenog zahvata, nego iz onoga što je njime stvarno očuvano.

Uredba Hrvatskoj ne propisuje svaku pojedinačnu odluku o stablu, ali propisuje rezultat koji će se mjeriti.

Zato se uz pitanje smije li se određeno stablo ukloniti otvara i šire pitanje:

Kakav je kumulativni učinak takvih odluka na urbano zelenilo i pokrov krošnjama koje je Hrvatska obvezna očuvati i povećavati?

Adriana Vuković
Odvjetnica i stručna suradnica za pravna pitanja i usklađenost Ekologija.hr

Napomena o izvorima Uz pravnu analizu

Sofijski primjer: uz spomenutu odluku Upravnog suda iz ožujka 2024. u dostavljenom tekstu nisu navedeni broj predmeta ni izravna poveznica na odluku. Taj primjer zato nije neovisno provjeren konkretnom sudskom referencom.

Nadležnosti u hrvatskom zakonu: uz članak 5. stavak 6. treba razlikovati utvrđivanje područja i kartiranje iz članka 6. stavka 3. od odgovornosti za praćenje iz članka 9. stavka 4. Otvori navedeni izvor.

Autorski tekst prenesen je bez sadržajnih izmjena. Ova napomena ostaje odvojena od teksta autorice.