Upozorenje hrvatskog stručnjaka: Ako ostanemo bez urbanih stabala, hrvatski gradovi postat će betonirane pećnice

. . .

Posljednjih tjedana Europa i Hrvatska suočavaju se s novim valom ekstremnih vrućina, čime se obistinjuju procjene stručnjaka da se europski kontinent zagrijava dvostruko brže od ostatka svijeta. Dok poznati njemački klimatolog Andreas Jäger dramatično upozorava da su sadašnje ekstremne temperature i oluje naša nova stvarnost te da je aktualno ljeto vjerojatno najhladnije koje ćemo doživjeti u idućih nekoliko stoljeća, prirodni sustavi rashlađivanja u našim gradovima – urbana stabla – nalaze se pod nezabilježenim stresom.

Prognostički modeli za Hrvatsku jasno pokazuju također nastavak porasta ljetnih temperatura, dulje toplinske valove i značajan pad oborina u ključnom razdoblju intenzivne vegetacije (od lipnja do rujna).

U takvim uvjetima, upozorava Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće, vlasnik tvrtke Arboring i direktor stručnog razvoja, urbanog šumarstva i community rješenja platforme Ekologija.hr, stabla postaju jedna od najvažnijih infrastrukturnih komponenti gradova – ali istodobno i najugroženija. Jer su među prvima - izložena drastičnoj potrošnji vode. I naglašava da je suša tihi ubojica stabala jer posljedice koje vidimo ljeti samo su na površini – prave posljedice postaju vidljive tek na jesen, kada se pokaže koliko je stabala nepovratno oštećeno.

„Stabla u prosjeku sadrže oko 50 % vode, a pri normalnim ljetnim temperaturama do 25 °C jedno prosječno urbano stablo visoko 20 metara troši između 150 i 200 litara vode dnevno. Međutim, pri temperaturama od 35 °C i više, potrošnja drastično skače na 400 do 600 litara pa i više – osobito na površinama gdje dominiraju asfalt i beton koji zadržavaju i otpuštaju ogromne količine topline,“ ističe Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće, vlasnik tvrtke Arboring te direktor stručnog razvoja, urbanog šumarstva i community rješenja platforme Ekologija.hr

Kao najvažniju slamku spasa ističe da se otpornost stabla na sušu određuje već u trenutku sadnje. Ako mu ne osiguramo dovoljno kvalitetnog, nesabijenog tla – osuđujemo ga na život u stresu – jasan je prvi hrvatski doktor za drveće.

Nevidljiva kriza ispod površine: Zbijeno tlo i ljetno odbacivanje grana

Nedostatak vode usporava i prekida fiziološke procese u biljci. Prvi simptomi su venuće i kloroza, no ako suša potraje, stablo odbacuje lišće, dolazi do kolapsa provodnih elemenata, pa čak i odumiranja čitavog organizma, upozorava prvi hrvatski doktor za drveće.

Jedan od najopasnijih mehanizama obrane stabla u urbanim uvjetima jest pojava ljetnog odbacivanja grana. Radi se o iznenadnom lomu teških, donjih grana kod odraslih stabala (najčešće hrastova, jasena, bukve i brijestova) nakon dugih sušnih razdoblja, što predstavlja izravnu opasnost za prolaznike i imovinu.

Dodatan problem u hrvatskim gradovima predstavlja zbijeno tlo, nastalo dugogodišnjim gaženjem, prometom i građevinskim radovima. U takvom tlu nestaju sitne pore za zrak i vodu, pa kiša uglavnom otječe po površini umjesto da natapa korijen.

„Kod zalijevanja odraslih i mladih stabala iznimno je važno provoditi dubinsko natapanje, a ne površinsko zalijevanje. Površinskim natapanjem prvih 5 do 10 centimetara tla navikavamo stablo na plitak korijen. Voda mora prodrijeti dublje od 15 centimetara kako bi doista bila iskoristiva. Osim toga, stabla pri presađivanju izgube i do 90 % korijenskog sustava, zbog čega mlada stabla u prve tri godine zahtijevaju redovito natapanje s 50 do 80 litara vode, jednom do dva puta tjedno, uz obavezno malčiranje drvnom sječkom koje ne smije dodirivati samo deblo,“ objašnjava Fran Poštenjak.

Rješenje je u pametnom planiranju: Strukturna tla i stabilnost

Otpornost stabla na klimatske šokove primarno se definira već prilikom sadnje. Standardi modernog urbanog šumarstva nalažu da se sadna jama dimenzionira prema očekivanoj veličini odrasle krošnje:

• Krošnja promjera 3 m zahtijeva oko 4 m³ nesabijenog tla.

• Krošnja promjera 8 m zahtijeva oko 30 m³ nesabijenog tla.

• Velika stabla s krošnjom preko 10 m traže više od 45 m³ kvalitetnog, nesabijenog tla.

U gusto izgrađenim gradskim jezgrama to je moguće postići primjenom strukturnih tala i podzemnih nosivih elemenata koji nose hodne ili prometne površine, a korijenu osiguravaju prostornu širinu i kisik. Stablo s dubokim i širokim korijenom znatno je otpornije na vjetroizvale – pojavu gdje olujni vjetrovi izvaljuju cijela stabla, što je sve češći scenarij tijekom ljetnih oluja u Hrvatskoj.

Gubitak stabla nije samo estetski, nego i ogroman financijski gubitak

Znanstvena zajednica već četiri desetljeća potvrđuje da blizina urbanog zelenila smanjuje stres, smanjuje učinak "toplinskih otoka", pročišćava zrak, zadržava oborinske vode te štiti zdravstveni sustav od pritisaka uzrokovanih ekstremnim vrućinama.

„Prave posljedice ovosezonskih suša vidjet ćemo tek na jesen. Svako izgubljeno odraslo stablo znači gubitak besplatnog hlađenja ulica, smanjenje buke i pad vrijednosti nekretnina. Mladom stablu trebaju desetljeća da nadoknadi funkciju jednoga odraslog stabla. Zato ulaganje u dekompakciju tla, pravilnu sadnju i natapanje nije luksuz, nego ključna investicija u sigurnost i održivost naših gradova u godinama koje dolaze,“ naglašava Fran Poštenjak i dodaje da gubitak stabala znači gubitak svih njihovih usluga.

Jer stable:

• hlade gradove i smanjuju efekt toplinskih otoka,

• pročišćavaju zrak,

• zadržavaju oborinsku vodu,

• smanjuju buku,

• povećavaju vrijednost nekretnina,

• dokazano poboljšavaju mentalno i fizičko zdravlje stanovnika.

Svako izgubljeno odraslo stablo znači:

• veće troškove hlađenja,

• veći pritisak na zdravstveni sustav,

• veće rizike od poplava,

• desetljeća čekanja da novo stablo nadoknadi izgubljene funkcije.

„Ulaganje u kvalitetnu sadnju nije trošak – to je ulaganje u sigurnost, zdravlje i otpornost gradova“, zaključuje Poštenjak.