Divlje pčele povlače se iz mnogih dijelova Europe: što otkriva stoljeće podataka

Stoljeće zapisa o oprašivačima

Tim predvođen istraživačima Biološke postaje Doñana pri španjolskom CSIC-u analizirao je zapise iz razdoblja 1921.–2020. Baza obuhvaća približno 88 posto poznatih europskih vrsta pčela i osolikih muha. Rad je objavljen u PNAS-u.

Većina analiziranih vrsta pčela i približno polovica osolikih muha pokazala je pad geografske zastupljenosti, dok su promjene regionalnog broja vrsta bile umjerenije i razlikovale se među regijama.

Prisutnost nije broj jedinki

Procjena geografske zastupljenosti nije izravno prebrojavanje jedinki. Vrsta može ostati prisutna u Europi, ali zauzimati manje područja. Zato nalaze ne treba prikazivati kao postotak nestalih pčela niti stabilan broj vrsta tumačiti kao dokaz nepromijenjenog stanja.

Kako tumačiti alpsku iznimku

U alpskoj regiji zabilježen je noviji rast broja vrsta pčela. CSIC kao moguće objašnjenje navodi doseljavanje iz dolina zbog zagrijavanja. To nije dokaz da sve tamošnje vrste napreduju ni jamstvo trajne sigurnosti planinskih staništa.

Zašto je oprašivanje važno za hranu

Zašto bi povlačenje tih kukaca trebalo zanimati i ljude koji se ne bave zaštitom prirode? Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) navodi da približno tri četvrtine najvažnijih poljoprivrednih kultura u svijetu barem djelomično ovise o oprašivačima.

Riječ je o udjelu kultura, a ne o tvrdnji da oprašivači proizvode tri četvrtine ukupne količine hrane. Jednako je važna napomena „barem djelomično”: različite biljke ne ovise o oprašivanju na isti način.

FAO oprašivanje opisuje kao poveznicu između prirodnih ekosustava i poljoprivredne proizvodnje. Za njegovo očuvanje ističe poznavanje vrsta, njihovih odnosa s biljkama te osiguravanje sigurnih staništa i izvora hrane, kako za divlje tako i za uzgajane oprašivače.

Europski cilj: preokrenuti pad do 2030.

Očuvanje oprašivača već je dio europske politike. Europska komisija navodi da Uredba o obnovi prirode postavlja obvezujući cilj: države članice trebaju preokrenuti pad populacija oprašivača do 2030. godine, a potom ostvarivati rastući trend.

Uz mjere obnove predviđeno je i praćenje populacija prema zajedničkoj metodologiji. Podaci o brojnosti i raznolikosti vrsta trebaju pomoći u procjeni trendova i djelotvornosti provedenih mjera.

To daje konkretan smisao zahtjevu za boljim podacima: nije dovoljno najaviti zaštitu, nego treba moći pratiti što se nakon zahvata promijenilo. Europski okvir povezuje istraživanje, očuvanje i suradnju različitih sudionika, umjesto da odgovornost ostane samo na pojedincima.

Što iz toga slijedi za Hrvatsku

Iz ove europske analize ne izvodimo poseban postotak pada za Hrvatsku. Za takvu tvrdnju trebaju podaci koji izravno opisuju naše vrste i područja. No pitanje prostora za oprašivače relevantno je i za ovdašnje poljoprivredne krajolike, naselja i vrtove.

Polazište koje naglašava FAO jednostavno je: oprašivači trebaju sigurna staništa i hranu. Organizacija pritom povezuje odgovarajuće poljoprivredne prakse s očuvanjem oprašivača, raznolikošću usjeva, zdravljem tla i manjom uporabom pesticida.

Za lokalne odluke zato vrijedi spojiti dva pitanja: što na konkretnom prostoru možemo poboljšati i kako ćemo provjeriti učinak? Europski nalaz daje širi kontekst; lokalno znanje treba odrediti sljedeći korak.